Schroth metoda ima dugu tradiciju. Nazvana je po autorici Katharini Schroth koja je metodu počela razvijati 1921. g. u istočnom dijelu Njemačke, za daljnji razvoj zaslužna je njezina kćer, fizioterapeutkinja, Christa Lehnert-Schroth.
Do 1960 g. postala je standard konzervativne terapije skolioza u Njemačkoj. Schroth metodu ističe način procjene, klasifikacija tipova skolioza na temelju kliničke i radiološke obrade te precizna fizioterapijska intervencija, i kao takva, prihvaćena je u svijetu kao najcjelovitija metoda.
Cilj Schroth metode jest zaustavljanje progresije postojećih krivina i njihova korekcija, povećanje vitalnog kapaciteta pluća, smanjenje boli uzrokovano skoliozom, poboljšanje posture, te osposobljavanje pacijenata da dugotrajno održe postignutu kotekciju.
Bazira se na neurofiziološkim temeljima iz kojih proizlazi 5 osnovnih Schroth principa:
- aksijalna elongacija
- defleksija,
- derotacija,
- facilitacija,
- te stabilizacija.
Vježbe su osmišljene tako da pomognu pacijentu da se suprotstavi efektima gravitacije i mišićnom disbalansu radeći maksimalno ispravnu korekciju. Pacijenta se podučava korigiranom, pravilnom držanju tijela kako bi što više rasteretio kralježnicu.
Kliničke studije Skolioza i objavljeni izvještaji rezultatima dobijenih od stotina pacijenata dokazuje da svakodnevno provođenje vježbi po Schroth metodi u trajanju od 45 do 120 minuta dnevno inhibiraju mehaničke sile koje nastaju usljed lošeg držanja i gravitacije.
